Redundantni podatkovni centri

Brojne organizacije za pohranu podataka i pružanje raznih usluga koriste podatkovne centre. Stalna dostupnost podatkovnog centra je od velike važnosti, a prestanak njegovog rada može nanijeti velike štete organizaciji koja ga koristi. Zbog toga se koriste dodatni (redundantni) podatkovni centri koji preuzimaju ulogu glavnog podatkovnog centra ukoliko u njemu dođe do kvara i on prestane s radom. Upotreba redundantnih podatkovnih centara nije ograničena samo na zaštitu u slučaju havarije primarnog podatkovnog centra već i na raspodjelu opterećenja, što će biti pokazano u ovome dokumentu. Objasnit će se mehanizmi kojima se omogućuje korištenje redundantnih podatkovnih centara zajedno s glavnim te prednosti koje ovakva arhitektura pruža.

 

 

Podatkovni centar je postrojenje u kojem se nalaze računalni sustavi i pripadne komponente poput sustava za pohranu podataka i poslužitelja raznih namjena (web, mail itd.). Ovakve centre koriste brojne organizacije, a njihova stalna dostupnost i ispravni rad su od ključne važnosti. Organizacije koje se oslanjaju na Internet poslovanje, banke i telekomunikacijske organizacije mogu pretrpjeti velike troškove ukoliko podatkovni centar prestane s radom, pa makar i na par sati. Kako bi se osigurala što veća dostupnost podataka i servisa koji se nalaze unutar podatkovnih centara koriste se brojne redundantne komponente u samom podatkovnom centru. Svi tvrdi diskovi imaju svoje sigurnosne kopije (backup), napajanje je izvedeno dvojno (pomoću dodatnih generatora koji se uključuju u slučaju prestanka glavnog napajanja), sustav za hlađenje je također dodatno osiguran kako bi uvijek održavao optimalne uvjete za rad računala itd. Međutim, ovo nije dovoljno u slučajevima poput požara, poplave ili veće prirodne katastrofe poput potresa.

Zbog toga se koriste redundantni podatkovni centri koji omogućuju nastavak poslovanja i kada glavni centar prestane s radom zbog nepredviđenog kvara ili nepogode. Redundantni podatkovni centar je svojevrsno osiguranje u slučaju neželjenog slučaja, a postavlja se na većoj udaljenosti od glavnog kako ne bi bio zahvaćen istom nepogodom koja je razlog prestanka rada glavnog podatkovnog centra. Troškovi održavanja jednog podatkovnog centra su veliki, a s korištenjem dva troškovi se udvostručavaju. Svaka organizacija treba napraviti temeljitu financijsku analizu kako bi utvrdila jesu li troškovi prestanka rada podatkovnog centra dovoljno veliki da se upotreba dodatnog centra isplati.

Većini organizacija je neisplativo koristiti dva podatkovna centra od kojih samo jedan (glavni) radi u većini vremena, dok se drugi koristi samo u slučajevima nužde. Zbog toga su razvijene tehnike koje omogućuju korištenje oba centra istovremeno, tako da oba centra postaju jednako važna. U slučaju prestanka rada jednog, drugi će nastaviti normalno s radom, uz nešto više posla. Ovakva ideja korištenja podatkovnih centara nije ograničena samo na dva, nego se može primijeniti i na nekoliko podatkovnih centara, koji se nalaze u raznim geografskim područjima. Raspodjelom centara na nekoliko mjesta poslužitelji kojima pristupaju klijenti se zapravo približavaju određenim skupinama klijenata što povećava kvalitetu usluge. Dakle, ne samo da se osigurava stalna dostupnost usluga, nego je i poboljšana kvaliteta kojom se usluge pružaju.

Tehnike koje to omogućuju nazivaju se mirroring i load balancing. Prva se brine o podacima koji su dostupni poslužiteljima. Kako bi delegiranje posla između više centara bilo moguće, svi moraju koristiti iste podatke. Upravo je za to zadužen mirroring. On to ostvaruje čestim kopiranjima podataka. Nedostatak je što se povećava promet koji centri međusobno izmjenjuju. Load balancing brine za optimalnu raspodjelu poslova između podatkovnih centara i preusmjeravanje zahtjeva na druge podatkovne centre ukoliko jedan (ili više njih) prestane s radom.

Cijeli dokument (u PDF obliku) "Redundantni podatkovni centri" preuzmite ovdje.

© Laboratorij za sustave i signale - Copyright 2008 - 2013. www.LSS.hr